ADHD u kasnijoj dobi
ADHD kod adolescenta i odraslih
- Dijagnosticiranje ADHD-a u adolescentnoj i odrasloj dobi
- Obilježja ADHD-a u adolescenciji i odrasloj dobi
- 1. Problemi koncentracije i usmjerenosti
- 2. Hiperfokus
- 3. Neorganiziranost i zaboravljivost
- 4. Impulzivnost
- 5. Emocionalne teškoće
- 6. Hiperaktivnost ili nemir
- Visokoškolsko obrazovanje i studenti s ADHD-om
Dijagnosticiranje ADHD-a u adolescentnoj i odrasloj dobi
Kod adolescenata i odraslih osoba koje nisu dijagnosticirane u dječjoj ili osnovnoškolskoj dobi, postavljanje dijagnoze ADHD-a može biti problem.
Izuzetno je važno da se dijagnostičar kod postavljanja dijagnoze u odrasloj dobi ne osloni samo na samoprocjenu sadašnjih teškoća osobe koje pretpostavlja da ima poremećaj, niti je dovoljna opservacija sadašnjeg ponašanja, već je nužno tražiti podatke o ranom i predškolskom razvoju, provesti cjelovitu psihološku dijagnostiku koja uključuje kognitivne, emocionalne i socijalne čimbenike, te prema potrebi evaluaciju psihijatra, logopeda i neurologa. Takav pristup je izuzetno važan, budući da simptomi koji upućuju na ADHD mogu biti izazvani nekim drugim poremećajem, ili se može raditi o komorbiditetu.
Obilježja ADHD-a u adolescenciji i odrasloj dobi
U odrasloj dobi ADHD izgleda značajno drugačije nego kod djece. Poteškoće se javljaju u slijedećim područjima (Brown, 2005):
1. Problemi koncentracije i usmjerenosti
Odrasli s ADHD-om često imaju teškoće da ostanu koncentrirani i usredotočeni na svakodnevne „zemaljske“ aktivnosti. Npr. lako ih se omete nevažnim zvukovima i slikama, brzo skaču sa jedne aktivnosti na drugu ili im brzo postane dosadno. Simptomi u ovom području se nekad previde jer su manje ometajući za okolinu nego simptomi hiperaktivnosti/impulzivnosti, ali oni mogu biti isto tako uznemirujući. Simptomi nepažnje i teškoća koncentracije uključuju:
- „Isključe se“ usred razgovora bez da su toga svjesni
- Ekstremna distraktibilnost, lutajuća pažnja koja im onemogućava da ostanu u tijeku sa situacijom ili sadržajem
- Teškoće u posvećivanju pažnje ili fokusiranju, npr. kod čitanja ili slušanja drugih osoba
- Teškoće kod završavanja zadataka, čak i onih koji izgledaju jednostavno
- Tendencija da se ne uoče detalji, što vodi do grešaka ili nedovršenog posla
- Slabe vještine slušanja drugih, teškoće u prisjećanju razgovora i slijeđenju uputa.
2. Hiperfokus
Nasuprot poteškoća fokusiranja na zadatke koji im nisu zanimljivi, postoji tendencija da budu „apsorbirani“ u zadacima koji su im stimulativni i nagrađujući. Taj paradoksalni simptom se naziva hiperfokus. Smatra se da je to strategija suočavanja sa distrakcijom – način da se isključi kaos. Može biti tako jak da osoba postane zaboravna, odnosno ne primjećuje ništa što se oko nje događa. Npr. može biti toliko zaokupljena čitanjem knjige, gledanjem televizije, radom na računalu, da potpuno izgubi osjećaj za vrijeme i zanemari druge aktivnosti koje treba napraviti. Hiperfokus može biti prednost ako je kanaliziran u produktivne aktivnosti, ali također može dovesti do poteškoća u školi, na poslu i međuljudskim odnosima ako je nekontrolirana.
3. Neorganiziranost i zaboravljivost
Život odraslih osoba s ADHD-om često izgleda kaotičan i izvan kontrole. Može biti izuzetno zahtjevno ostati organiziran i dovršiti započeto – kao npr. odabrati koje su informacije bitne za tekući zadatak, određivanje prioriteta u obavezama, izvršavati zadatke i obaveze na vrijeme i organiziranje vremena. Najčešći simptomi neorganiziranosti i zaboravljivosti su:
- Slabe organizacijske vještine (dom, ured, stol ili automobil su ekstremno neuredni i zbrkani)
- Tendencija da se odgađa i odugovlači
- Poteškoće sa započinjanjem i završavanjem poslova (obaveza, projekata)
- Kronično kašnjenje
- Često zaboravljanje dogovora, obaveza i rokova
- Konstantno gubljenje ili zametanje stvari (ključeva, novčanika, mobitela, računa)
- Podcjenjivanje vremena koje je potrebno za završavanje zadataka.
4. Impulzivnost
Osobe koje imaju problema s impulzivnosti mogu imati teškoće u inhibiranju svog ponašanja, komentara i odgovora. Mogu reagirati prije nego razmisle, ili bez razmišljanja o posljedicama. Mogu prekidati ostale, upadati sa komentarima i srljati kroz zadatak bez čitanja uputa. Izuzetno je teško biti strpljiv. Često su nepromišljeni i ulaze u rizične situacije.
- Često prekidaju ostale i govore u isti glas sa drugima
- Imaju slabu samokontrolu
- „Izvale“ nepristojne i neprimjerene misli bez razmišljanja
- Rizični su za razvijanje ovisnosti
- Reagiraju naglo ili spontano bez obzira na posljedice
- Imaju teškoće sa ponašanjem na socijalno prihvatljiv način (kao što je sjedenje mirno za vrijeme dugog sastanka).
5. Emocionalne teškoće
Mnoge odrasle osobe s ADHD-om imaju velikih teškoća u upravljanju svojim emocijama, posebno kad se radi o ljutnji ili frustraciji.
- Imaju često osjećaj neuspjeha
- Ne podnose dobro frustraciju
- Lako se uzbude i uznemire
- Razdražljivi su i imaju česte promjene raspoloženja
- Imaju poteškoća da ostanu motivirani
- Preosjetljivi su na kritiku
- Često imaju eksplozivnu narav
- Često imaju nisko samopoštovanje i osjećaj nesigurnosti.
6. Hiperaktivnost ili nemir
Hiperaktivnost kod odraslih s ADHD-om može izgledati isto kao kod djece. Mogu biti puni energije i stalno u pokretu, međutim kod mnogih odraslih osoba s ADHD-om simptomi hiperaktivnosti postaju blaži i internalizirani sa odrastanjem. Hiperaktivnost uključuje:
- Osjećaj unutarnjeg nemira, uzbuđenosti
- Izlaganje rizicima
- Lako im postane dosadno
- Stalno im naviru nove misli
- Imaju poteškoća mirno sjediti, stalno se vrpolje
- Glad za uzbuđenjem
- Previše pričaju
- Puno stvari rade odjednom.
Visokoškolsko obrazovanje i studenti s ADHD-om
Istraživanja u svijetu pokazuju da osobe s dijagnosticiranim ADHD poremećajem imaju prosječno dvije do tri godine manje formalnog školovanja nego njihovi vršnjaci. Npr. samo 15 % studenata sa ADHD-om završi preddiplomski ili diplomski studij u usporedbi sa 50 % ostalih studenata. Neuspjeh u studiju u najvećoj mjeri se pripisuje osobitostima poremećaja (navedenim u prethodnom poglavlju) zbog kojih je studentski život veliki izazov. Studenti sa ADHD poremećajem više nemaju poznati sustav podrške kao što su članovi obitelji, vršnjaci, učitelji. Struktura visokoškolskog obrazovanja i samostalan, nestrukturiran način života obiluje bukom, zbrkom, ometanjima a ponajviše se očekuje samostalnost, sposobnost planiranja i organizacije (Reilley, 2005). Pokazalo se da su za slabo akademsko postignuće posebno odgovorne upravo slabe vještine organizacije i planiranja obaveza, nerealno opterećenje (preveliko), poteškoće čitanja, poteškoće u koncentraciji i pažnji, nemogućnost da se čita brzo, potreba da se više puta nešto pročita da bi se shvatilo, slabe vještine hvatanja bilješki ili pisanja općenito. Često je prisutna frustracija, loša slika o sebi, ili slabe socijalne vještine ili previše druženja, odgađanje obaveza i problemi koncentriranog i dužeg rada na zadatku.
Prema zakonskoj regulativi koja se u svijetu poštuje, studenti sa ADHD-om imaju pravo na podršku tijekom studiranja ali se očekuje i njihov vlastiti angažman u razvijanju vještina samostalnog učenja. Također je obaveza studenta da se sam izjasni da ima poremećaj, donese valjane nalaze koji to potvrđuju te ispuni potrebnu dokumentaciju (www.rcpd.msu.edu).